Pokrenuta inicijativa za izgradnju sarajevskog „Paromlina“. Oko ove inicijative okupili su se sarajevski uglednici i marljivo radili šest godina na njenom ostvarenju, tako da se ovaj značajan i planski rad na pokretanju prvog paromlina s pravom uzima kao godina osnivanja „Klasa“.

3. avgusta, na konstituirajućoj Glavnoj skupštini, formiran je Sarajevski paromlin na valjke – dioničarsko društvo. Dioničarska glavnica iznosila je 750.000 kruna, a uplate dionica vršene su kod Privilegovane zemaljske banke za Bosnu i Hercegovinu.

„Paromlin na valjke d.d.“ počeo je sa radom u martu, a posjedovao je poslovnu zgradu sa četiri sprata, silos i automatske uređaje, strojarnicu s parnom mašinom, kotlovnicu s dva velika kotla, ekonomiju i stolarsku radionicu, magacin, industrijsku prugu, jednu kuću za činovnike i 10 radničkih stanova. Godišnja proizvodnja Paromlina iznosila je više od 1.000 vagona.

Prvi svjetski rat. Tokom čitavog Prvog svjetskog rata Paromlin je proizvodio brašno, a zbog teške ekonomske situacije, prodajne cijene i potrošnja po glavi stanovnika bile su strogo kontrolisane od strane Vladinog povjerenika za zemaljski glavni grad Sarajevo.

Kraljevina Jugoslavija. Sarajevski Paromlin je bio jedan od 30 najvećih mlinova u sistemu koji je zajednički nabavljao pšenicu iz inozemstva. U to vrijeme jedan dio upravne zgrade Paromlina služio je i kao VI. osnovna škola. Većinu opreme razmontirao je i odvezao u Mađarsku tada većinski dioničar Paromlina – Peštanski mlin „Viktorija“.

Drugi svjetski rat. Raspoloživi kapaciteti Paromlina radili su samo povremeno i ograničeno. Vlasti NDH-a su, kao i u ranijim ratovima, uredbama ograničili opskrbu građanstva hranom, a Gradski aprovizacioni ured dijelio je posebne iskaznice s kojima su stanovnici mogli dobiti dnevne obroke krušne hrane od 150 g kruha, žitarica, odnosno 110 g brašna proizvedenog od žitarica.

Socijalistička Republika BiH. U objektu sarajevskog Paromlina osnovano je preduzeće „Ishrana – trgovinsko preduzeće“, a na nivou grada formira se Gradsko narodno preduzeće „GRANAP“ koje u svom sastavu ima mlin i pekaru.

Osnovano je Gradsko mlinsko preduzeće „Mlinar“ Sarajevo. Pogoni su potpuno rekonstruisani i modernizovani, a ugrađen je i silos koji može primiti šest vagona žita. Za potrebe proizvodnje kruha, osnovano je Gradsko pekarsko preduzeće „Pekar“, za proizvodnje tjestenina Gradska tvornica tjestenina, zatim Gradska tvornica bombona „Zora“ itd.

Rješenjem Predsjedništva vlade NR BiH prvo je izvršeno spajanje preduzeća „Pekar“ i „Mlinar“ u jedno preduzeće pod imenom „Gradsko mlinarsko-pekarsko preduzeće“, a zatim izvršeno i pripajanje bivše tvornice tjestenina Sarajevo kako bi nastalo novo preduzeće „6. april“, preduzeće mlinarstva i tjestenine Sarajevo. Iste godine počeli su radovi na instaliranju novog električnog mlina u zgradi nekadašnjeg paromlina na Čengić Vili.

Gradsko preduzeće mlinarstva i tjestenina „6. april“ dobija novi naziv „Žitopromet“ Sarajevo. TP „Žitopromet“ tada je zapošljavao 158 radnika. Formirana je laboratorija za ispitivanje kvaliteta žitarica i brašna, te kvaliteta hljeba pečenog u novoizgrađenoj parnoj pekari – Velepekari. „Žitopromet“ Sarajevo sastojao se tada od Velepekare – industrije hljeba i peciva, te tvornice suhog tijesta „Bosanka“ Sarajevo, koja se bavila proizvodnjom tjestenine.

„Žitopromet“ Sarajevo širi svoju mrežu prodavnica kako u gradu Sarajevu, tako i u Ilijašu, Brezi, Visokom. Prodajni asortiman je uključivao brašna tip 400, tip 600 i tip 1.000, bijeli i polubijeli hljeb… Prosječna godišnja meljava „Žitoprometa“ od 1957. do 1966. iznosila je preko 53.000 tona, dok je godišnja meljava svih mlinova u BiH u tom periodu prosječno iznosila oko 221.000 tona.

Puštena u rad fabrika „Sarko“ Sarajevo, prva tvornica kolača u SRBiH. Osnovni proizvod kojim se predstavila potrošačima bio je rolat – kolač „Sarko“ nazvan po imenu same fabrike. Opremu je isporučila renomirana londonska firma „Baker Perkins“, a jedna smjena je mogla proizvesti 14.400 komada rolata. Asortiman je ubrzo proširen novim vrstama biskvita, te izuzetno primamljivim „Bosanskim lokumom“.

Velepekara pušta u prodaju svoj novi hljeb, poznat pod nazivom „TOST“, specijalno pakovanje bijelog hljeba, već narezanog u kriške koji se upotrebljava prepečen u tosteru, ali se može koristiti i svjež.

Velepekara otvara nove moderne linije za proizvodnju hljeba i raznih vrsta peciva. Tržištu se nudi „Diet – slim hljeb“ (za dijabetičare), „moskovski hljeb“ sa 85 procenata raževog brašna i „kukuruzni hljeb“. Asortiman Velepekare čini više od 30 vrsta hljeba i peciva, a dnevno snabdijeva više od 500 prodajnih mjesta.

Izgrađeni su novi silosi i kapaciteti za preradu žitarica, tada najsavremeniji na svijetu. Novi „kula mlin“ imao je kapacitet proizvodnje 2.400 tona brašna dnevno i bio najveći objekat ove vrste u bivšoj Jugoslaviji. Uporedo sa izgradnjom mlina izgrađeni su i novi silosi za skladištenje pšenice projektovanog kapaciteta 29.000 tona.

Opsada Sarajeva. Klas je imao izuzetno dugu tradiciju dobro organizovane kompanije i početkom rata je raspolagao značajnim vlastitim zalihama sirovina, energenata, repromaterijala, rezervnih dijelova, što će se pokazati ključnim u održavanju ratne proizvodnje, snabdijevanju i preživljavanju građana opkoljenog Sarajeva. Angažovani su agregatski kapaciteti za proizvodnju električne energije, doveden zemni gas kako bi se proizvodnja odvijala uprkos nemogućim uvjetima. Zahvaljujući prije svega brojnim humanitarnim programima, samo u ratnom periodu iz „Velepekare“ Sarajevo je isporučeno 114 miliona komada hljeba za potrebe racionalnog snabdijevanja, 230 g dnevno po stanovniku. U Mlinu u Sarajevu samljeveno je ukupno 44.226.000 kg pšenice, a fabrika „Sarko“ proizvela je 620 tona biskvita. Ratne štete mjerile su se milionima DEM. Obavljajući svoje poslove, tokom ratnih dešavanja i opsade Sarajeva poginulo je 20, a ranjeno više desetina radnika „Klasa“.

Uprava „Klasa“ i njeni uposlenici ulažu maksimum napora u obnovi porušenog, remontu oštećene i ratnom proizvodnjom amortizovane opreme i traženjem rješenja za nastavak još dinamičnijeg razvoja i uvođenja novih, najsavremenijih tehnoloških rješenja. Na posao se vraća oko 200 predratnih radnika, primaju se novi uposlenici i stručne radne snage. Nastavlja se i veliki broj humanitarnih projekata zahvaljujući kojima dolazi do konsolidacije i stabilizacije proizvodnje pekarskih proizvoda i tjestenina. „Klas“ u 1997. godini zapošljava 827 radnika, od kojih više od 460 u vlastitoj maloprodaji.

Završena je potpuna rekonstrukcija Mlina i on je pušten u pogon 25. 9. Mlin je u tom vremenu, u tehničkom i tehnološkom smislu bio među najsavremenijim u Evropi. Istovremeno, imao je i najveći kapacitet od 450 tona dnevno u jugoistočnoj Evropi. U okviru mlina instalirani su i silosi za brašno, uređaji za homogenizaciju brašna i silos za mekinje. Mlin je potpuno automatizovan i kompjuterski vođen i njime se praktično moglo upravljati i s daljine. Pored ovog projekta, u Velepekari je instalirana nova linija za proizvodnju kapaciteta 3.500 kom/h hljeba od 400 g, linije za proizvodnju peciva, krofni, ćabate, jufki i lisnatog i dizanog tijesta. U okviru Klas centra u Mostaru instalirana je i puštena u rad industrijska pekara, diskont, veleprodaja i kafe-slastičarna. Nabavljeno je i 20 novih dostavnih vozila.

„Klas“ je investirao u kupovinu dodatnih udjela, odnosno dionica u sljedećim društvima: Mlin „Husinski rudar“ Ljubače, „Pekara“ d.d. Ljubače, „Sprind“ d.d. Sarajevo, „Clas-Con“ d.d. Sarajevo. Te 2007. godine „Klas“ zapošljava ukupno 1475 stalno uposlenih. Kupljen je savremeni informacioni sistem „Oracle“.

Kupovinom većinskog paketa dionica „Klas“ d.d. Sarajevo 22. februara, AS GROUP, jedna od najvećih bosanskohercegovačkih grupacija s većinskim privatnim kapitalom, akvirirala je ovu prehrambenu industriju. Akvizicijom „Klasa“, AS GROUP je postao većinski vlasnik još dvije kompanije: „Sprind“ d.d. Sarajevo i „Mlin i pekara“ d.d. Ljubače – Tuzla. Uz druge firme i brendove, iz prehrambene divizije AS GROUP-e, kao što su AS, Vispak, Kent, Master i Oaza, s brendovima Klas, Sprind, mlin i pekara Ljubače, nastao je veliki prehrambeni sistem koji može biti pokretač rasta i razvoja ukupne bosanskohercegovačke ekonomije. Za samo dvije godine od akvizicije, prihodi „Klasa“ su uvećani oko 50 posto, a osvojena su i nova tržišta u inozemstvu tako da „Klas“ s ostalim članicama AS grupacije danas izvozi svoje proizvode u 28 zemalja svijeta na četiri kontinenta.